Oglas

MILANOVIĆ I PLENKOVIĆ

U godinu dana samo jednom su se usuglasili. Rakić: "Nek' se više dogovore, Ustav ih obvezuje"

author
Miroslav Filipović
05. ožu. 2026. 21:44
31.07.2025., Zagreb - U povodu obiljezavanja 30. obljetnice vojno-redarstvene operacije Oluja odrzan je svecani vojni mimohod. Photo: Neva Zganec/PIXSELL
Neva Žganec/PIXSELL

Drugo poluvrijeme tvrde kohabitacije premijera Andreja Plenkovića i predsjednika Zorana Milanovića otpočeto drugim Milanovićevim mandatom, zasad je mirnije na verbalnoj razini no podjednako turbulentno kao i prvo u odnosu oko ključnih obrambenih i vanjskopolitičkih pitanja o kojima ih Ustav obvezuje na suradnju.

Oglas

Unatrag godinu dana suglasili su se oko jedne jedine teme, odnosno dileme: treba li se Hrvatska pridružiti Odboru za mir, neobičnom međunarodnom tijelu koje je osmislio i na čelo kojega se sam postavio američki predsjednik Donald Trump. Bili su suglasni da Hrvatska ne pristupa tom tijelu.

O svim ostalim recentnim vanjskopolitičkim i obrambenim temama Milanović i Plenković nisu govorili zajedničkim jezikom. Zadnje njihovo razmimoilaženje u nizu bila je ovotjedna Milanovićeva zapovijed za povlačenje osmorice hrvatskih vojnika s Bliskog istoka - sedmorice iz Iraka i jednoga iz Libanona, nakon što su prošle subote Izrael i SAD napali Iran i pokrenuli novi rat na Bliskom istoku.

Šahovska partija s osam pješaka

"Ostat će tamo gdje jesu dok se ne steknu uvjeti da ih se izvede iz zemlje. Predsjednik je ponovno komunicirao bez konzultacija", uzvratio je Plenković na Milanovićevu zapovijed.

No u srijedu je priopćeno iz Ureda predsjednika Republike da je načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga započeo postupak povlačenja osmorice hrvatskih vojnika iz Iraka i Libanona.

Kao na šahovskoj tabli Milanović i Plenković igraju još jednu partiju povlačeći pješake (vojnike) amo-tamo.

Prije desetak dana zbila se slična situacija kada je ministar obrane Ivan Anušić otišao u službeni posjet Izraelu. Među ostalim, kako bi ondje dobio suglasnost za sustav aktivne samozaštite Trophy koji proizvodi Izrael, a integralni je dio opreme tenkova Leopard koje Hrvatska nabavlja od Njemačke. I čiju kupovinu, usput rečeno, Milanović od početka oštro kritizira.

Niz dijametralno suprotnih stavova

Dok se Anušić u Izraelu dogovarao s domaćinima, Milanović je kao vrhovni zapovjednik Oružanih snaga podsjetio na svoju ranije izdanu zapovijed Oružanim snagama za prekidom svih oblika vojne suradnje s Izraelom i pozvao Vladu da obustavi dogovore.

Tu Milanovićevu zapovijed Plenković je odgurnuo u stranu rekavši da su poslovi koje je Anušić obavljao u Izraelu u nadležnosti Vlade, da ministar nije išao ondje kao vojnik nego političar te da nije riječ o vojnoj suradnji.

Njihovi suštinski različiti pogledi na rat u Ukrajini i sukob u Gazi nastavljaju se još iz prvog Milanovićevog mandata. Milanović je, recimo, lani u kolovozu pozvao Vladu da u Saboru pokrene postupak za priznavanje Palestine no i od toga nije bilo išta. U aktualnom sukobu na Bliskom istoku Milanović je odmah osudio izraelsko-američke napade na Iran kao kršenje međunarodnog prava, dok su premijer i Vlada osudili režim u Teheranu.

Biti za stolom ili ispod stola?

Različite pozicije imali su i lani oko sudjelovanja Hrvatske u neformalnoj Koaliciji voljnih za pomoć Ukrajini. Milanović je tada poručio kako Hrvatska treba gledati svoje poslove, dok se Plenković odazivao sastancima te koalicije na koje je bio pozivan.

"Ne želim da hrvatski političari i lideri budu među krivcima i među odgovornima jer nema potrebe za tim. Treba gledati svoje poslove i svoje interese, ne gurati se ni u kakve 'koalicije voljnih' jer čemu onda služi NATO", poručio je tada Milanović.

U toj je izjavi još jednom varirao tezu utemeljenu na čuvenoj izjavi Vladka Mačeka izrečenoj pred Drugi svjetski rat: "Dok se veliki tuku, mali su pod stolom".

Zapravo se oko te osi uspostavlja osnovna razlika između Plenkovića i Milanovića, barem u vanjskim poslovima: dok prvi slijedom funkcije, a i rado sjedi za stolom, Milanović zagovara mačekovsku poziciju nemiješanja i nezamjeranja.

"Teško je ući u njihove razmirice"

Obje pozicije politički su legitimne no pitanje je koliko nepomirljivo ustrajavanje na njima stvara pomutnju i probleme u vanjskoj i obrambenoj politici.

"Teško je ući u te njihove razmirice, ali činjenica je da po Ustavu predsjednik i Vlada trebaju surađivati po pitanjima vanjske politike i obrane. To je slovo Ustava i onoga trenutka kada su zauzeli svoja mjesta, predsjednik i premijer moraju se držati tog slova, odnosno dogovarati se, razmjenjivati mišljenja i iznositi činjenice. A toga nema", kaže vanjskopolitička komentatorica Mirjana Rakić.

To što su se jedino usuglasili oko neulaska Hrvatske u Trumpov Odbor za mir, Rakić smatra kako je naprosto bila stvar oko koje se nisu mogli ne složiti.

"Koja bi demokratska zemlja i njen demokratski izabrani parlament digla ruku za izdvajanje milijarde dolara jer tako piše na jednom papiru formata A4", zapitala se.

Jedan kaže jedno, drugi drugo... a narod se zabavlja

U Americi, kaže Rakić, Trump je "i unutarnja i vanjska i svemirska politika" no to ne može biti standard za sve.

"Kod nas predsjednik Republike i Vlada, odnosno premijer ne bi smjeli javno istupiti u javnost oko određene teme sve dok se ne dogovore ili barem razmjene informacije. Ovako jedan kaže jedno, drugi drugo i to se onda svodi na zabavljanje naroda. A to je strašno jer Hrvatska već godinama nema veleposlanike u nekim ključnim zemljama. Dogovor oko toga trebao bi biti minimum minimuma, a njih dvojica se godinama ne dogovaraju oko toga", ističe.

Donekle slične, ali ni približno ovako konfliktne kohabitacije Hrvatska je imala u vrijeme mandata predsjednika Stjepana Mesića i vlade Ive Sanadera, a kratko i u vrijeme mandata predsjednice Kolinde Grabar Kitarović i Milanovićeve vlade.

"Ako oni ne poštuju Ustav, tko će?"

Mesić je u svome mandatu, ne uvijek uz oduševljenje HDZ-ove vlade, odlazio na konferencije nesvrstanih i u posjete Kubi i Libiji dok su Fidel Castro i Muammar al-Gaddafi bili živi. No Mesić i Sanader zajedno su išli na summit NATO-a u Bukurešt u travnju 2008. na kojemu je Hrvatska službeno pozvana u članstvo te organizacije. Danas je teško zamisliti Milanovića i Plenkovića u sličnoj situaciji.

"Takva suradnja je stvar elementarne pristojnosti, a i poštivanja zakona i Ustava. Pa ako obje institucije to ne poštuju, tko će onda poštivati", pita se Rakić.

Dodaje da bi animozitet trebali staviti na stranu jer su obojici građani dali povjerenje.

"Pa nek' onda pokažu da su sposobni dogovoriti se oko vanjske politike koja je u ovom trenutku jako bitna. U međunarodnom kontekstu u kojemu se više ne zna tko će kako reagirati 'ajmo biti jedinstveni prema van. Neka se dogovore prije nego izađu u javnost, a ne ovako kada se u svakoj prigodi u kojoj se trebaju izjasniti jedan krene lijevo, a drugi desno", kazala je Rakić.

Teme

Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?

Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare

Pratite nas na društvenim mrežama